O SIRU

Legenda kaľe da su arapski nomadi zasluľni za otkriće sira i da je osnovni recept otkriven sasvim slucajno. Jedan od nomada je za dugih putovanja uľarenom pustinjom nosio mlijeko u mjeąini od ľivotinjskog mjehura i kad je napokon htio utaľiti ľed, zapanjeno je otkrio kako se mlijeko podijelilo na vodenastu tekucinu (sirutka) i zgruąane grudice (sir).

Naime, ľivotinjska mjeąina sadrľavala je enzim renin koji je odgovoran za koagulaciju mlijeka a trenje uzrokovano jahanjem u kombinaciji sa suncevom toplotom dodatno je pospjeąilo nastajanje sira.
Pa eto, bila legenda istinita ili ne, u svakom slučaju, nekome dugujemo veliku zahvalnost ąto imamo priliku da uľivamo u tako osebujnom okusu i aromi raznih vrsta sireva koji se na ovaj ili onaj način spravljaju ąirom svijeta.

Sir je visokovrijedna namirnica bogata bjelancevinama i mineralima poput kalcija, fosfora, kalija i natrija te vitamina A i vitamina B kompleksa. Sir je koncentrat najvrednijih sastojaka mlijeka. Konzumiranjem 100 g tvrdog sira potpuno zadovoljavamo dnevne potrebe za kalcijem te osiguravamo oko 40 do 50 posto dnevnih potreba za proteinima i oko 50 posto potreba za fosforom.

VLAŠIĆKI SIR

Vlaąić je, između ostalog, poznat i po Vlaąićkom siru koji spada među najbolje bijele sireve u salamuri/surutki. Pretpostavka je da su tehniku spravljanja sira u salamuri u ove krajeve donijeli stočari nomadi s istoka koji su se nazivali Vlasima. Otuda je i postalo ime Vlaąić.Ovu tradiciju su kasnije preuzeli stočari s okolnih planina i tako se sad Vlaąički sir proizvodi ąirom BiH i ąire regije.

Sir se izvorno proizvodi od nepasterizovanog, svjeľeg ovčijeg mlijeka, odmah poslije muľe. Radi se uglavnom na planini u sirarskim kolibama (katunima) i obicno se na planini čuva 2-3 mjeseca da zrije. Mjeątani sela s Vlaąića donosili su ga uglavnom u Travnik i tu ga prodavali, te ga zbog toga zovu joą i Travnički sir. Međutim, Vlaąicki sir se pravi i od kravljeg mlijeka za one kojima je aroma ovčijeg mlijeka prejaka. Sir se tradicionalno reľe u kriąke i pakuje u drvene kačice.

U naąem restoranu moľete probati ovaj čuveni sir. Proizvodi ga Zemljoradnička zadruga EKO Vlaąić čije sjediąte je na samoj planini i gdje su se njeni članovi udruľili u proizvodnji kako bi zadovoljiti potrebe danaąnjeg kupca.
Sir se i dalje proizvodi na tradicionalan način ali se umjesto drvenih kačica koriste posude nehrđajučih metala i plastike a sir se cijedi i oblikuje u kalupima napravljenim od nehrđajučeg čelika, sječe u blokove i pakuje u plastične kutijice, zajedno sa salamurom.

Zadruga garantuje kontrolu porijekla i kvalitet ovog sira te Vas pozivamo da ga probate. Ime mu je KATUN.

O TORNJAKU

Tornjaci su krupni psi sa vrlo snažnim i skladnim oblikom tijela; duge dlake sa poddlakom, sa osnovnom bijelom bojom i flekama po tijelu i glavi (poželjnom lisom na glavi).

Dlaka je tako složena da ga štiti od svih vremenskih nepogoda. Oni su veoma dostojanstvenih pokreta u prostoru; a posebna odlika ovog psa karakteristično visoko nošeni, dobro odlakani rep.

Tornjaci su staloženi psi, dobroćudni prema ljudima, mada ipak odbrambenog nagona kada su u poziciji da brane svoj teritorij od ljudi ili zvijeri. Posebno je istrajan u odbrani tora i stada od zvijeri. Nerijetko je spreman žrtvovati čak i svoj život u izvršavanju svojih zadataka. Tornjak je pas koji veoma lako shvata volju gospodara i lako prihvata obuku; nepodmitljiv je i nepovjerljiv prema strancima; skromnih zahtjeva u ishrani i smještaju (u zimskom periodu čak i pored skloništa ostaje ležati u snijegu koji ga često i prekrije).

Na području Bosne i Hercegovine još uvijek živi u velikom broju kao specifičan pas koji je tu postojao i unazad bar 1000 godina, a sasvim vjerovatno i puno prije. Kroničari su ga zabilježili prije devet stoljeća pod imenom: "Canis montanus" Planinski pas. Od davnina ga je u tim krajevima stanovništvo nazivalo Tornjak. Ime Tornjak potiče od riječi "tor", prostoru u kojem borave i odmaraju ovce na planinskoj ispaši. Kada ovce borave u torovima najčešće je Tornjake vidjeti kako leže uz ogradu tora ne dopuštajući nikome da se približi bez prisustva njegovog gospodara, pa je veoma moguće da su ih ljudi po ovoj osobini i nazvali "Tornjaci".

Kažu, malo je danas priznatih pasmina pasa koje imaju tako stare i precizne podatke o svom postojanju, obliku, boji, visini i namjeni kao Tornjak. Još manje ih je koje su bile tako davno formirane u sadašnjem eksterijeru . Sasvim je malo pasmina koje su kroz zadnju hiljadu godina ostale skoro neizmjenjene. Tornjak je uspješno odolijevao kroz toliko vremena svim utjecajima drugih pasmina s kojima je dolazio u životni kontakt. Ni njihovi srodnici ni ljudi nisu uspjeli bitnije izmjeniti ni njegovo tijelo, ni njegovu narav, ni njegove radne kvalitete. Sagledavši ove činjenice sigurno možemo reći da je Tornjak genetski veoma dominantan pas koji je vrijedan pažnje.

Kao i većina pastirskih pasa i Tornjak ima zajedničko porijeklo s njima, tj. i on spada u molose. Drugi sudionici u njegovu nastajanju nisu poznati. Najvjerojatnije je da su ga nomadski narodi prilikom seobe doveli sa sobom u ove krajeve. Po nekim istraživačima moguće je da su ti narodi krenuli u seobu iz područja današnjeg Irana. To bi išlo u prilog pretpostavci njegova potijekla od tibetanskog mastifa.

Vanjske okolnosti koje su utjecale na formiranje Tornjaka tj. ekološki uslovi prebivališta ovog psa (surova kontinentalna klima u arealu vuka i medvjeda), potrebe njegova gospodara stvorile su psa široke upotrebljivosti, prilagođena teškim uvjetima života (uvijek na otvorenom prostoru) favorizirali su pse tjelesno zdrave i snažne, skromnih zahtjeva za smještaj i ishranu. Tornjak je morao čuvati pokretnu i nepokretnu imovinu, gospodara i njegovu obitelj od zvijeri, štetočina i neprijatelja. Moramo istaći da je Tornjak pas koji je veoma naklonjen i privržen svijim gospodarima tj. obitelji s kojom živi a naročito dijeci.

Stanovništvo s područja na kojem je obitavao Tornjak veliki dio istorije od doseljavanja u nove krajeve živjelo je pod jarmom različitih osvajača. Pas tog naroda nije smio biti nekontrolisano agresivan prema tuđinu, te je takve tuđin uništavao. Preživjeli su samo vrlo budni čuvari i hrabri oblajavači.

Zvaničnom odlukom bivšeg JKS-a (Jugoslovenskog kinološkog saveza) 09. 05. 1981. god. otvoren je uslovni rodovnik za BOSANSKO-HERCEGOVAčKOG PASTIRSKOG PSA - TORNJAKA i oformljena komisija za registraciju pasa, uvođenje svih pasa u rodovnu knjigu i standardizaciju ove pasmine. Ovaj tim je bio zadužen da pregleda sve pse, kako u Bosni i Hercegovini tako i u susjednim republikama.

Čak i prije ovog "početka" standardizacije Tornjaka u Travniku je 1972. god. osnovan K.K. "Tornjak" koji je vodio evidenciju o brojnom stanju pasa i uzgoju. Kako Bosanski-hercegovački kinološki savez tako i K.K. Tornjak svoje aktivnosti oko Tornjaka su obavljali i u toku agresorskog rata u BiH, koliko je bilo u mogućnosti. Po završetku rata došlo je do preregistriranja Kinološkog kluba "Tornjak"-Travnik. Od tada klub radi pod patronatom Unije kinoloških saveza Bosne i Hercegovine odnosno Bosanskog kinološkog saveza. Klubu je povjereno vođenje uzgoja Bosansko-hercegovačkog pastirskog psa-Tornjaka. Trenutno brojno stanje izdatih pedigrea je oko 1800-2000 od 1982. god pa do danas. Možda je interesantan podatak da je samo u K.K. Tornjak u 2001. godini registrovano 200 mladih pasa sa porijeklom i 120 bez porijekla.

Svake godine organizuju se 4-5 uzgojnih smotri diljem Bosne i Hercegovine gdje se ocjenjuje uzgojna vrijednost priplodnih pasa i izdaju rasplodne dozvole. Također organizujemo svake godine tradicionalnu Specijalku Tornjaka na Vlašiću.

IZVOR

http://www.tornjak-odharacica.de.vu
http://www.bhtornjak.com